zivot123

Što je Bog? Pitanje je koji sam postavljao sebi tijekom 30 godina života. Pitanje koje si postavljam još uvijek, svaki dan. Vjerovatno je da pravi, istiniti odgovor ne mogu dobiti od ljudi. Ljudi su tokom svoje povijesti često objašnjavali pojam Boga na razne načine, zloupotrebljavali ga, ubijali za njega i u njegovo ime, čak i umirali za njega... Bog je postao iznošena i iskvarena riječ, sjena onoga što bi trebao biti: '...Onaj koji je žedne napojio, a gladne nahranio...'. Da, mogao bih napisati recimo da je Bog u svemu, svim stvarima i bićima, i ništa nije bez Boga. Barem to znam, jer taj panteistički pogled na stvarnost mi je najbliži. U današnje vrijeme, religije su Boga pretvorile u praznu, ritualnu dogmu, odvojenu od čovjeka, drugim riječima taj 'Bog' je stvaratelj, odvojen od svoje kreacije. Pa kako bi ga onda uopće mogli spoznati? Moglo bi se pisati danima, ali o tome kako drugi opisuju Boga. Na primjer, sufije (islamski mistici) vide sve svjetovne stvari kao manifestacije Boga koje mogu biti gledane kroz dva lica: zapadno i istočno. U svemu vidimo puni sjaj Božji ako gledamo na to sa svjetle, istočne strane, dok je zapadno lice samo iluzija, veo prave i jedine Istine, jer: 'Allahov je istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana...'(Kur'an 2:115). Baš sufije predlažu da 'kada tragaš za Bogom, potraži ga u svom srcu'. No, možda najveći utjecaj na moja razmišljanja o Bogu imali su prije svega mudraci Indije, veliki yogiji poput Ramakrishne, Vivekanande, Aurobinda ili Ramane Maharshija koji crpe svoje znanje ponajprije iz drevnih hinduističkih vjerskih spisa Veda i Upanišada. Ova filozofija, filozofija Advaita Vedante, je filozofija nedvojnosti - Jednote. Parabola o kočiji iz Upanišada: . . . 3. Shvati atman kao gospodara kola, a tijelo kao kola sama. Shvati da je um vozač, a razum uzdama prispodobi. 4. Kažu da osjetila su konji, a predmeti osjetila njihova pasišta. Mudri kažu da uživa onaj koji se združi s atmanom, osjetilima i razumom. 5. Tko nije razborit, a um mu je uvijek nesabran, njemu su osjetila neposlušna kao podivljali konji vozaču. 6. A tko je razborit i uvijek sabrana razuma, njega osjetila slušaju kao dobri konji vozača. 7. Tko je nerazborit, bezuman i uvijek nečist, nikad ne doseže taj cilj, već ostaje u vječnom krugu rađanja i umiranja. 8. Tko je razborit, uman i uvijek čist, on doseže taj cilj otkuda se više ne vraća. 9. Čovjek kojemu je um vozač, a razum uzde, dolazi do kraja puta, do najvišeg koraka Višnuova. (Kathya Upanišad I,3)

Večeras sam na dnu, večeras želim da se isplačem kao malo dijete, da ti kažem VOLIM TE, večeras sam na dnu i sve bliže starom snu, koji sanjala sam onda kad si bio tu ..:'( ♥

Tvoja ljubav je kao potok sto iz raja tece, zbog tebe je moj zivot pun srece. Saljem ti poljubac sladji od meda, ti si ono sto meni u zivotu treba!♥

Ljubav je kao let, možeš da padneš, a možeš i da nastaviš da letiš. Da li si dovoljno hrabar da poletiš visoko bez straha od pada? Ili ćeš da kao kukavica nepomično ležiš na zemlji i budeš ptica koja nikada ne poleti svome jatu… ♥

...RaČuNaJ nA mEnE...

Računaj na mene
kad te sve one ostave,
što te noću zovu iz ljubomore...
Računaj na mene i moje poljupce...

Računaj na mene kad naglo potoneš,
bez ljubavi i nade kada ostaneš...
Računaj na mene i na moje dodire...

Saznati nećueš
da još uvek
nosim taj poljupca tvoga ukus na usnama...

Povuci me u ljubav
dok se nevina pred tobom pravim...
Ljubi mi usne da te nikad ne zaboravim...
Laži me da si samo moj,
zatvorit ću oči dok odlaziš njoj...

Računaj na mene kada mi usne izgovore,
da umire mi srce od ljubomore...
Računaj na mene i na moje poljupce...

Računaj na mene
i kad te svi zaborave
i kad ti samo novo jutro osvane...
Računaj na mene i na moje dodire...

Saznati nećeš
da još uvek
nosim taj poljupca tvoga ukus na usnama...

 ...ZaPiSaNo Je U vReMeNu...

Zapisano je u vremenu,
kakva je to ljubav bila...
Kamo sreće za nas dvoje
kad bi se nekom ponovila...

Zapisano je u vremenu,
da se sećam,da se sećaš..
Rekla si mi: "Volet ću te doveka...",
a ja tebi: "Nemoj da me čekaš."

Zažmuri,broj do sto,
to bit će dovoljno...
Da probam nekako,
da odem bezbolno...
Ja neću voleti posle tebe ni u snu-
zapisano je u vremenu...

Zapisano je u vremenu
da smo mnogo jaki bili...
A gde bi nam bio kraj
još da smo se za ljubav borili...

Zapisano je u vremenu...
Plakala si, i ja s tobom...
I na kraju, kad si rekla "Volim te",
teška srca rekao sam "Zbogom"...

DUGO ME NIJE BILO,PA VAM SE SADA MALO JAVLJAM...KAKO STE VI?KAKO VAM SE MOJ BLOG SVIDA? 

Zelim vam unaprijed Sretan Bozic i Novu godinu!Lijepo se provedite uz svoje najdraze!

Ja sam tu

Ja sam tu, kad si sam.
Ja sam tu, kad se osjećaš pogođen.
Ja sam tu, kad te odbace.
Ja sam tu, kad misliš da se ne može dalje.
Ja sam tu, kad te nitko ne želi.
Ja sam tu, kad trebaš više ljubavi.
Ja sam tu, kad osjetiš kako te razdire bol.
Ja sam tu, kad si sam sebi bijedan.
Ja sam tu, kad te svi ostave.
Ja sam tu, kad si usamljen.
Ja sam tu, kad rana zapeče.
Ja sam tu, kad mi se vratiš.
Ja sam tu, kao Otac koji ti uvijek daje sigurnost.
Ja sam tu za tebe, Bog koji te neizmjerno voli.

Pooz od Samy!

Ne spominji trenutak
kad radost je
plesala u očima
Kad točili smo
ljubav
u drhtave dlanove
Ni usnama ne oslikavaj
poljupce
izgubljene
Pospremi sve
uspomene
u album srca
Prolistaj ih
samo
kad ne budu
boljele .....
 

PusA od SaMy!

Dragi blogeri...

Ja sam samanta,ali me mozete zvati samy.....

Volim miran zivot......Imam 16godina....Upoznat cete me bolje preko postova!

Pozdrav Od Samy!

Kako je malen i lagan svijet u tvojim rukama, 
u šumovima vala i vjetra što huče, u odrazu 
zimskog sunca koje obasjava oblake i šume, 
u smrznutom cvrkutu ptice koja zaklon traži, 
u vjetru koji svijetove razgrće i krade, 
ogoljuje duše koje izgubiše sve nade! 

Kako je malen svijet u nepoznatim mirisima koji 
poznati traži! Kako je lagana duša koja ti se čitava 
predaje! Kako sam malen i lagan i ja, dok me nježno 
ljubiš i privijaš sebi! 

Rađa se nada da mogu sve, taknuti oblake daleke, 
tuge izbrisati, radosti nove narisati! Obnavlja se 
misao svaka, potocima svježim vrele suze silaze, 
otapaju led godina prošlih, po sjeni naslade 
s gibljivog vrha srca žamorom ljubav odjekuje!
 
Nutarnjim zvonima ječi sreća dok krv vrije i iz 
sna budi zaspale nade, koje drhtav osmijeh 
uzdasima na licu izvlači! Titra duša kao svjetlost 
svijeće koja se na zidu poigrava! 

Kako je malen i lagan svijet u tvojim rukama dok 
ih kroz kosu provlačiš, radosti oslobađaš, čežnju 
unosiš, beskraj donosiš, u kojem se krijem u 
vječnoj ljepoti tvoje duše spokojne, koja mi dah 
nebeski udahnjuje i govori mi da živim...

 

... Ljepota čovjeka ne dolazi izvana ... ljepota čovjeka dolazi iz njega ... :)

 Poželi sreću drugima imat ćeš ju i ti!!

'Ako me ostaviš,počinit ču samoubojstvo!'

'Bez tebe moj život nema smisla'

'nema tebe nema ni mene!'

'Ako te ja nemogu imat,nemože niti ona'

'Znaš i sam da samo meni pripadaš,ne dolazi u obzir da budeš s drugom'
To su upozorenja za samoubojstvo! Jel ste vi ikad rekli tako šta?
ili mozda pomislili na to?...
Jeli se netko ubio zbog vas?-Samo zato jer mu niste mogli dati malo svoje ljubavi?...
Podariti mu svoju pažnju?barem na 10 sekundi ...
Ljubomora ili smrt?
Kada se netko zaljepi za vas,ne mozete ga maknuti od sebe....jer ta osoba nemoze bez vas...
Jeli vam ikad palo na pamet da porazgovarate s tom osobom,umjesto da ju odbijate i govorite 'briga me za tebe,ja imam svoj zivot.okani me se!'?
Ali imajte na umu...
jednom kada shvatite sto ste ucinili,pokajat cete se.Jer vec tad ce biti kasno za tu osobu....
jer tko zna,mozda bas sad ona lezi negdje mrtva....sva izbezumljena i hladno ubijena!
Sve zbog ljubomore!

Uz osobu u koju ste ljubomorni nikad nećete osječati onu sigurnost i potporu koja vam je potrebna i zbog koje mozemo vjerovati partneru. On bi nam naime trebao olakšati život, a ne zagorčavati. I bez obzira koliko vas on uvjeravao u suprotno potpuno si u pravu. Pripazi samo da ne započneš razmišljati na način «svi su oni isti… pogledaj koliki imaju druge ljubavnice, mene moj bar ne vara…» Jer to nije istina, nisu svi isti i pogledaš li malo druge ljude oko sebe, njihovo ponašanje, a ne samo prijatelje svog partnera, na koje se on poziva, uvidjet ćeš da ipak ima boljih i da baš ti zasluzjes drugačijeg i puno boljeg!!

Joj ljudi neznam kaj da radim!!!!!!!!!!!! Moram neka zaboravit jednu osobu i nejde mi !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Upravo ovo radim lupam glavom o zid jer mi neide!!!!!!!!!!!!!!!!
Ljud pokušajte se ne zaljubljivat, jer to boli!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


EVO OVU PJESMU SLUŠAM SAD:
Da je LJUBAV ptica nikad ne bi letjeli,
Krila ne bi bila na spas.
Da LJUBAV je pjesma nikad ne bi pjevali,
Jer ljubav nije za nas!

Da ljubav je Oscar ne bi ga osvojili,
Jer bi loše igrali.
Da ljubav je biblija tada bili bi,
U grijehu izgubljeni!

I zato pronadi put a ja ću svoj
Živi život dug i ne diraj moj.
Želim ti sreću svu i ne zamjeri
Bolje je ako smo razdvojeni!

Ako je ljubav vatra iskru smo izgubili
Ugasnuo je plam
Ako je ljubav svjetlost u mraku smo zatočeni
I nema izlaza znam!

Ako ljubav je more tada mi smo samo vir
I nitko na ne čuje glas.
Ako ljubav je vjera onda nismo našli mir
Ljubav nije za nas!

I zato pronadi put a ja ću svoj
Živi život dug i ne diraj moj.
Želim ti sreću svu i ne zamjeri
Bolje je ako smo razdvojeni!

Ja znam da to nestvarno čini se
Jer život smo gradili udvoje.
Korakom sigurnim sjeti se
Mostove do sna skupa smo prešli ti i ja.
A sad zadnji put lice ti milujem
Zadnji put usne ti dodirujem.
Sve i da zaustavim riječi su suvišne
Iako ubija me bolje je za oboje!

I zato pronadi put a ja ću svoj
Živi život dug i ne diraj moj.
Želim ti sreću svu i ne zamjeri
Bolje je ako smo razdvojeni!

Dakle,dragi citatelji…
Kako da zapocnem sa ovim postom?...
Inace najteze je zapoceti post a jos teze zavrsiti ga.
Sve je to ovako zapocelo…

Jedne hladne zimske noci… tocno u 22:30 rodila se ona…
Tako sicusna i malena…te velike svjetlucave crne oci..pune tame.
Njena kosa…oko nje lebdi,kovrcava…Svaka kovrca nesto predstavlja…
A njene usne…svaki poljubac zapamcen hladnom uspomenom!

Kada sam opisivala svog princa tame…
-mislila sam i na sebe u tom trenutku,u jednu ruku sam i sebe opisivala…
Posebna sam na svoj nacin,svatko je…nikome nemozes govoriti da nije…

Voljela bih vam ispricati jednu pricu…
Iz svog djetinstva…Naime,vec ju dugo drzim u sebi…
Pa sam razmisljala da bih baš ovaj blog bio dobra prilika da to izbacim iz sebe…
-Kada sam bila mala…imala sam mnogo zdrastvenih problema…moji roditelji su se uzasno brinuli o meni,pogotovo moja majka…
Naime..isla sam na jednu rizicnu operaciju… bilo je pitanje hocu li moc zivjeti kao i ostali i morali smo riskirati…ja se toga ne sjecam prakticki,ali mi je moja mama ispricala…
Tocno…kada sam navrsila 2 godine doktori su primjetili da mi kuk ne raste kako bih trebao rasti i morala sam ic na operaciju da bi mi ga namjestali…sve je bilo uredu dok se nisam razboljela i bila 5 dana u komi…dobila sam sepsu,malo je falilo da ne umrem…aparati su me drzali na zivotu…Onda se od jednom pogorsalo stanje…doktor je brzinom vjetra utrcao u sobu di sam ja isla da bi mi spasio zivot..uzeo je neki cudan uredjaj u svoje ruke… i namjestio mi ga blizu mojih prsa…pocelo me nesto tresti,neka snazna struja… moja mama je gledala kroz staklo kako me ozivljavaju…i lila suze zbog mene…a ja sam danas nezahvalna,i govorim joj svakakve rijeci…
Vrjedjam ju,umjesto da joj budem zahvalna na podrsci…i na onome sto mi je poklonila…zivot…
Cinili su sve da bih prezivjela i…
Najednom,otvorim oci…zablistah poput zvjezde…doktor se odmakne i uzdahne te mi kaze 'bit ce sve uredu malena,nebrini se.'
Naime namjestili su mi kuk…i sada je sve uredu…ali,nikada mi se prizor od moje majke nece maknuti sa mojeg lica…jer zbilja,pokvarena sam i nezahvalna…ona bih sve ucinila za mene…a ja sam prva koja bih joj okrenula ledja…
Ali,mozda u meni ipak lezi ona djevojcica,dobroga srca...i plemenite duše.…
da,bas ta dobrota…koja mi neda mira…koja me uvijek proganja..
Kad bih bar mogla sjest i porazgovarat sa njom i reci joj sto osjecam,bilo bi mi mnogo lakse…

Zato se i osjecam posebnom,drugacija sam od drugih posebna na svoj nacin…
Koliko god bila pokvarena i nezahvalna…uvijek cu voljeti tu zenu…koja me nosila sa svojim rukama i dala sve od sebe da bih me ponosno odgojila…
-Volim tu osobu,volim ju jer je posebna…bas kao i ja,sve bih ucinila za nju,jer ipak..ona me odgojila i ostala uz mene,a ne kao neke druge majke...koje napustaju svoju djecu kada im je najteze! Baš tada se mora dati sve od sebe i dokazati se da ti je stalo do svoje krvi-

 

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu..."

posl. Hebrejima 1:1-2

Zivot......

U Platonovoj špilji žive ljudi koji vide samo sjene stvarnosti, naziru život ne sudjelujući u njemu. Ideje iskrice na zvjezdanom nebu univerzuma umno- osjetilno osjećajnog u nama su putokaz u životu, osvjetljene suncem našeg utjelovljenog uma one nam osvjetljavaju put ka sreći.

Predugo smo vjerovali da se ono nešto, što smo nazivali, božansko nalazi izvan nas, negdje u beskraju kraljevstva nebeskog. To zabludom nastalo vjerovanje u to nešto nadnaravno je u nama budilo katastrofalnu žudnju upravo za tim za nas nedohvatljivim.
Mi smo isto tako vjerovali u nadnaravnu moć, od Boga datih izlječitelja, vračeva, baba gatara, nadrilječnika, bioenergetičara i nevjerovatno ali istinito mnogi još uvijek vjeruju da oni svojom rukom, slično ruci božjoj, mogu usmjeriti tijek njihovih sudbina, da im mogu povratiti izgubljeno zdravlje, pokloniti sreću.

I never meant 2 cause u any sorrow
I never meant 2 cause u any pain
I only wanted 2 one time see u laughing
I only wanted 2 see u laughing in the purple rain

Purple rain purple rain
Purple rain purple rain
Purple rain purple rain

I only wanted 2 see u bathing in the purple rain

I never wanted 2 be your weekend lover
I only wanted 2 be some kind of friend
Baby I could never steal u from another
Its such a shame our friendship had 2 end

Purple rain purple rain
Purple rain purple rain
Purple rain purple rain

I only wanted 2 see u underneath the purple rain

Honey I know, I know, I know times are changing
Its time we all reach out 4 something new
That means u 2
U say u want a leader
But u cant seem 2 make up your mind
I think u better close it
And let me guide u 2 the purple rain

Purple rain purple rain
Purple rain purple rain

If you know what Im singing about up here
Cmon raise your hand

Purple rain purple rain

I only want 2 see u, only want 2 see u
In the purple rain 

Bez tebe ja sam samo čovjek bez imena,
želio bih otić, al srce dalje neće,
bolesno od tuge, po staru ljubav kreće,
al kako zapaliti vatru bez kremena.

Sve je postalo nekako sivo i tužno,
gdje li je ona iznad nas prekrasna duga,
je li se sakrila pa nam se ruga,
vidi li da je nebo bez nje sada ružno.

Voliš li me draga moja još barem malo
il je to samo neka moja iluzija
o jednom carstvu što je nekad davno cvalo.

Ništa mi u životu više nije važno,
ostati će bol i uspomena na tebe
što volio sam tako iskreno i snažno.

Ovo je svijet...okrutni svijet...pun laži...krvi...nepovjerenja...pa i razočarenja... I kada čovijek pomisli da nema kamo da ode...se sakrije...se utješi...da nema kamo otićići tugovati...pa i voljeti...On se povuće duboko...duboko...duboko u svoje srce...pa tamo u svom srcu...Počme da mori svoje brige...tuge...te strahove velike... A srce čovjekovo se umara i slama od silne boli...boli...boli...te tuge velike....razočaranja u ljubav...svijet...ljude zlobne...te one koje su ga ostavili...napustili ko pseto,zadnje na svijetu... Počme da stvara se mržnja i kajanje što su uopče tu.... što je on tu...počme da zahtjeva osvetu...ali usto i svoj kraj...  Okrutnog lijepog puta...  Životna svog... I nada se on da će doći njegova prilika... ali nada se da će se i silnoj zlobi naplatiti gore i duplo nego što je on sam platio....

Zivot......

U Platonovoj špilji žive ljudi koji vide samo sjene stvarnosti, naziru život ne sudjelujući u njemu. Ideje iskrice na zvjezdanom nebu univerzuma umno- osjetilno osjećajnog u nama su putokaz u životu, osvjetljene suncem našeg utjelovljenog uma one nam osvjetljavaju put ka sreći.

Predugo smo vjerovali da se ono nešto, što smo nazivali, božansko nalazi izvan nas, negdje u beskraju kraljevstva nebeskog. To zabludom nastalo vjerovanje u to nešto nadnaravno je u nama budilo katastrofalnu žudnju upravo za tim za nas nedohvatljivim.
Mi smo isto tako vjerovali u nadnaravnu moć, od Boga datih izlječitelja, vračeva, baba gatara, nadrilječnika, bioenergetičara i nevjerovatno ali istinito mnogi još uvijek vjeruju da oni svojom rukom, slično ruci božjoj, mogu usmjeriti tijek njihovih sudbina, da im mogu povratiti izgubljeno zdravlje, pokloniti sreću.

ZELIM CUTI VASE MIŠLJENJE.....

.tr€bAmő Łi s€ žaŁiti?...

Lutala sam tiho
opet sama u noći,
Pitala se sjetno
hoćeš li mi doći...

Davno nestao je
sjaj što oči krasi,
Dođi znani stranče
od života me spasi!

Krvavim očima svojim
obris moj potraži,
Noćas slobodno dođi
mračnu glad utaži.

Hladnom rukom,kamenom
pomiluj me po kosi,
Jednom zauvijek,hajde,
u svoj svijet me nosi!

Na bijeli vrat mi spusti
usana dodir blag,
Ugrizi me snažno
besmrtnosti ostavi trag!

Otrov tvoj strasni
neka kola mi u krvi,
Učini me vampirom,
ljudskost moju smrvi!!!
 

....-OgLedaLo-.....

Pitate li se ponekad čemu? Čemu taj izum? Čemu ogledalo? Zašto je tu?
Da nam pomogne pri odabiru odjeće? Nebitna funkcija, ako mene pitate. Da gledamo i popravljamo svoju frizuru? Također nebitno. Da plačemo pred njim i tužni i bijesni se okrećemo, sigurni da smo najružniji na svijetu... Zašto, zašto nismo savršeni? Zašto nitko nije prekrasan?
* * *

Podižem glavu i ugledam svoj lik u zrcalu. Tamna, stršeća kosa. Velike smeđe oči pune sjete...Crvena, izgrebana koža na rukama od alergije...
Kapljica tuge krenu niz obraz. Da.. Zašto ljudi plaču? Zašto su suze pokazatelji tuge? Jedna suza kapne na ogledalo...

"Jesam li to ja ili moj odraz?"

Kapljica polako klizi niz glatku površinu.

"Jesam li ja moj odraz?"

Kapljica se odsijava u tisuću boja...

"Zar je bitno?"

Kapljica dotakne dno, zlatni obrub ogledala. Odjednom, ogledalo pukne. Razbije se na milijun sitnih komadića koji tako polako lete zrakom...

"Moj odraz je nestao... Znači li to da sam i ja nestala?"

Nešto oštro mi je dotaknulo lice i zabilo se duboko.

"Što znači bol...?" pomislih dok mi se krv cijedila niz obraz. Možda sam sada ljepša...

Ali, više nema ogledala. Bilo ga je tako jednostavno uništiti...

Zašto??????

 

LedeNe plave oči-

Pitanja:

-1.Trebamo li željeti smrt iz dana u dan zbog glupih preprika??

-2.Trebamo li čuvati svoje zdravlje i iz dana u dan očvrščavati ga??

-3.Trebamo li ljude djeliti po njihovom izgledu?

-4.Trebamo li cijeniti ono što imamo i to poštivati,isto iako nemamo ništa?

-5.I najvažnije pitanje ovog posta je,trebamo li se žaliti zbog sitnica?

.Princ.tame.

Tiho, tiho, padaju kapi kiše…
A ja pomislih: ne mogu više!
Pustio si me samu da se kupam u krvi,
Dok moje srce koje se mrvi,
Od tuge, od jada,
Truli još otkada…
Strulit će jednom kad te ne bude više,
A u sjećanju ćeš mi ostati ti..
I kapi kiše!



..†..b0li li lažna istina?..†..
Dok sam mirno sjedila na stolici...i ljulala se na njoj...primjetim kako netko govori loše o meni...
na jednom chatu...odlučih se javiti i pitati 'čemu takvo mišljenje?'...
Sve se radilo zbog mog bloga....dala sam link na glavnom prozoru i jednoj osobi se nije dopalo jer misli da privlačim pozornost,i da ovo nisam ja! Da samo želim pažnju...da glumim ono što nisam...
Iskreno,što vi mislite?
-Dali ja sve ovo osječam što pišem?ili samo privlačim pozornost?-
ne znam,odakle da ja znam?...
kao da je bitno što ču ja reći,ja sam samo čitala što ta osoba govori...što god ja toj osobi rekla on če imati to mišljenje o meni....
Ja sam kriva zar ne?mislim...tko bi drugi mogao biti kriv?ON? ne....haha...nemoguče...on je imao pravo,ja samo ovim blogom želim privuči pažnju ja samo hoču puno komentara! JA SAMO ŽELIM PAŽNJU!!!!!!!!!! zar ne???.
Nebi me čudilo da netko napiše 'Da...curo,samo pažnju želiš privuči...'
haha...no nečemo dramatizirati...S druge strane...d0k sam bila na msn-u...gledala neke kontakte,poslala sam jednom dečku svoj blog...bio je oduševljen...rekao je da je kao ja...da voli razmišljati i da bi me htio jednog dana upoznati...Ne znam dali je on to rekao samo zbog bloga...ili je to stvarno mislio... Ali,to ču jednog dana otkriti! Znate kada?-Kada ga iskreno upoznam! Tog dana mi je Filip uljepšao dan....rekao mi je kako mu je žao kako se ljudi odnose prema životinjama...udubila sam se u tu rečenicu i shvatila da je to točno što je on rekao...zbilja mi je žao zbog toga,što vi mislite...Da životinje nemaju osječaje?da one neznaju kada zapravo boli?Da one neznaju čučnut i razmisliti što sad?


No zaključak ovog svega bi bio....da postoje svakakvi ljudi...oni koji znaju prepoznat ljepotu i oni koji je ne žele prihvatiti!